Ideološki sukobi i napetosti nisu nikakva novost u liberalno demokratskim porecima Europe 21. stoljeća. U samoj naravi demokratskog pluralizma kao jednoj od vrijednosti liberalne demokracije jest konfrontacija različitih životnih svjetonazora. Tehnološka revolucija 21. stoljeća ubrzala je poprilično jasno medijsko svrstavanje uz ljevicu. Ona je medije dovela u poziciju oblikovatelja javnog mišljenja, pa danas taj “četvrti stup vlasti” kako mu se ponekad voli “tepati” određuje teme, relevantne sugovornike, dinamiku i samu popraćenost ideoloških rasprava. O ideološkom “novom normalnom” vjerujem da ste već dosta čuli. Sintagme kao što su “politička korektnost”, “civilizacijski doseg”, razne vrste fobija i izama za koje možete biti optuženi sastavni su dio poznate ljevičarsko-medijsko-političke strategije “difamiraj pa zavladaj”. U koju poziciju to svrstava desnicu?

Ponajprije u jedan obrambeni pristup obilježen ispričavanjem, “posipanjem pepelom”, nedostatkom hrabrost i dosljednosti u izricanju vlastitog stava. Takav način funkcioniranja širi granicu političke korektnosti i ohrabruje ljevicu da nastavi s gaženjem ostatke ostataka vrijednosti za koje smo jučer bili uvjereni da se neće preispitivati. 

Ključno je zato prepoznati koje su to smjernice koje treba slijediti u ideološkom sukobu s ljevicom. U nastavku teksta iznijeti ću svoje misli o tome kojim se postupcima u javnom diskursu oduprijeti poznatim medijskim i ljevičarskim strategijama u osvajanju kulturnog, društvenog i političkog prostora. Upravo nas je to osvajanje dovelo do svjetonazorskog “novog normalnog”, u kojemu su protunaravnosti predstavljene kao vrhovne kreposti, kao svojevrsni recept za dobar ovozemaljski život. Kako odgovoriti na svima nam znane difamacije, optužbe, manipulacije, novogovor i druge metode zastrašivanja? Više o tome u sljedećih par točaka.

Prepoznati “kuhanu žabu”

Prvo su htjeli biti samo prepoznati i “tolerirani”. Htjeli su da se njihov životni stil onako sramežljivo krajem 90-ih natukne tu i tamo kao “prirodan” i “normalan”. Onda su počeli hodati. Iako ih je rijetko tko doživljavao, a i hodovi im nisu bili brojčano popraćeni nisu prestajali. Onda su tražili da se njihov životni stil i posljedice takvog životnog stila zanemare i da se zakonski izjednače sa zajednicom koja predstavlja ili je barem donedavno predstavljala jedan od bitnijih kotačića naše civilizacije. Dobili su što su tražili. Ta uplakana beba političke korektnosti usprkos svim ustupcima i plašljivim stavom desnice nije prestajala plakati. Htjela je novu igračku. Htjela je djecu. O epopeji uplakane bebe kao metafore za političko-društveno napredovanje homoseksualne agende nekom drugom prilikom. Ono na što bih ovdje ukazao jesu posljedice ekspanzije ljevičarske politike i neprepoznavanje kuhane žabe na vrijeme.

Ljevice se u afirmaciji vlastitih političkih zahtjeva redovito služi “humanim” licem i zahtjevima. Razumijem ih. Dvije i pol tisuće godina rafinirane zapadne i kršćanske misli nije lako prekinuti. Potrebno je mudrosti i strpljivosti. Upravo sindrom kuhane žabe predstavlja savršeno rješenje za to. Proces pretvaranja moralne dekadentnosti u poželjan, štoviše privlačan životan stil započeo bi s normalizacijom.

Naglasak bi bio na tome da postoje ljudi koji žive drugačije vrijednosti od proklamiranih zapadno-kršćanske civilizacije. Potrebno je “čuti njihov glas”, znati da “oni postoje i da su tu”. Nakon prepoznatljivosti uslijedilo bi vrijeme uličnog aktivizma. Nakon što bi ulica odradila posao štafetu bi preuzeli mediji. Ne propitkujući negativne posljedice protunaravnog životnog stila dogmatski bi slijedili odredbe liberalno demokratskog katekizma o “toleranciji” i “prihvaćanju različitosti”. Pripremili bi teren za političare i aktiviste u legalizaciji i institucionalizaciji svojih zahtjeva. Oni više ne bi sramežljivo govorili o prepoznatljivosti, toleranciji i prihvaćanju već o moralnoj jednakosti, čak štoviše, superiornosti nespojivih životnih svjetonazora.

Uslijedila bi faza zadobivanja političko-pravne moći gdje se trenutno i mi nalazimo. Žaba odnosno tisućljetne vrijednosti naravnog zakona danas su skuhane u vodi moralne dekadencije koja prokuhava svako malo. Dovoljno je spomenuti riječi poput: obitelj, naravni zakon, Bog, nacionalni interesi i temperatura je već na granici prokuhavanja. Ljevica kao politički predstavnik moralne dekadencije koristi zadobivenu moć za progon, difamaciju i klevetu političkih i svjetonazorskih protivnika. Mi smo nažalost ti koji se redovito kuhaju. No, nada uvijek postoji. Potrebno je  prepoznati sindrom kuhane žabe na vrijeme.

U tom kontekstu od iznimne je važnosti odmah u početku demaskirati “humano” lice iza kojeg se najčešće kriju najgori oblici poroka i strasti koji se žele neprimjetno provući ispod radara. Bitno je upozoriti na posljedice koje slijede po društvo ako se ljevičarske politike implementiraju. Primjera imamo koliko hoćete.

Legalizacija pobačaja nije dovela do obećane “ženske emancipacije” štoviše bio je to jedan od posljednjih zabijenih čavala u lijes demografske propasti Starog kontinenta. Veća državna uloga u ekonomiji  nije dovela do jače socijalne sigurnosti već je dobar dio prihoda i životnu egzistenciju običnog čovjeka stavila u ruke arbitrarnih odluka državnih činovnika. U Hrvatskoj najbolje znamo koliko je alarmantna ta državna uključenost u ekonomiju. Nadalje, “tolerancija” i “prihvaćanje” jedne protunaravnosti (sodomija) nije dovela do “otvorenog društva” kakvog je zamišljao Karl Popper već je proširila šareni spektar moralnih dekadencija izjednačenih s brakom i obitelji. Također je uspješno poduprla ludost ljevičarskog zadiranja u ljudsku intimu koje je potrebno adresirati i objasniti u posebnom tekstu. Primjera kao što vidite ima podosta.

Navedene, ali i druge primjere potrebno je razumjeti, povijesno interpretirati i u konačnici ih politički iskoristiti. Na taj način iskazujete dužnost zaštite vlastitog biračko tijelo kojem se obraćate o opasnostima sa suprotnog političkog spektra. Umjesto praznih dnevno-političkih prepucavanja i optuživanja vi nastojite produbiti političke instinkte vlastitog biračkog tijela kako bi u jednom trenutku samo prepoznalo opasnosti koje vrebaju. U dobu hiperinflacija informacija i raznih mišljenja i ubrzanog životnog stila u kojem osoba ne stigne sve informacije apsorbirati, filtrirati, analizirati i u konačnici donijeti vlastiti moralni sud o tome ovo je ključna stvar. Pravi je to put ka biračkom tijelu kojem se desnica obraća. I ne zaboravite. Da grubo parafraziram Mela Gibsona u njegovoj ulozi Williama Wallacea u filmu Hrabro srce: “Mogu nam oduzeti sve, ali nam nikad ne mogu oduzeti zdravi razum”. On je još uvijek na našoj strani.

Ogrešujte se o liberalno-demokratski katekizam

Nakon što je ljevica skuhala žabu odnosnu uništila 2500 godina vrijednosti zapadne i kršćanske civilizacije uslijedila je nova igra koja se igra po pravilima. Ona se zove dogmatsko slijeđenje liberalno demokratskog katekizma. Ta se igra temelji na uspostavi kontrole nad jezikom. Njen temelj je u (re) definiciji temeljnih pojmova poput obitelji, ljudske naravi, čovjeka, svrhe života, uloge države, zajednice itd. Kako se kontrola javne rasprave manifestira? Pokušajte, recimo, upozoriti na protunaravnost homoseksualnog “braka” ili riječ “brak” napisati ili gestom izreći uz navodne znakove. Sva Scila i Haribda ljevičarskih neologizama srušit će se na Vas. Vaš medicinski karton postat će bogatiji za cijelu lepezu fobija za koje niste znali da postoje, a o bogatstvu izama za koje ćete biti optuženi da i ne spominjem. Što ste Vi tada primorani napraviti? Ograditi se od famoznog “govora mržnje”, posuti se pepelom prihvaćajući kako se vaš medicinski karton proširio  raznim vrstama fobije te priznati da ste se mišlju, riječju, djelom i propustom ogriješili o liberalno-demokratski katekizam.

U praksi takvim pristupom pokazujete da niste u stanju kontrolirati dinamiku rasprave i da pristajete na listu “zabranjenih” tema druge strane. To vas čini politički nedosljednim i vrijednosno bezličnim. Vi zapravo time dopuštate da vas poput ranije spomenute žabe kuhaju, ali vi to radite uz osmijeh na licu. Što je potrebno napraviti da bi se takav pristup promijenio?

Potrebno je, kao što sam podnaslov kaže, ogrješivati se o liberalno-demokratski katekizam. Potrebno je zaboraviti na nametnutu ljevičarsku definiciju pristojnosti  koja u prenesenom značenju označava političku korektnost. Jezik treba prilagoditi stvarnosti. Ukoliko netko želi zadirati i politizirati svaki segment vašeg život uključujući i onaj najintimniji onda je potrebno stvari nazvati pravim imenom. Započet ću prvi. Kriv sam mišlju, riječju, djelom i propustom što sam homoseksualce, našu “toplu braću”, nazvao sodomitima i ne namjeravam se ispričavati zbog toga. Cijela pokretačka snaga homo agende ne temelji se na ljubavi, toleranciji, uvažavanju i drugim patetičnim korištenjem naočigled plemenitih riječi. Pokretačka snaga pokreta je u protunaravnosti samog čina sodomije i pokušaju zadiranju u ljudsku intimu i politizaciju iste. Potrošeni su tomovi i tomovi knjiga kako bi se pokušala objasniti jednostavna istina. Ne možete ideje i planove za ljudsko društvo graditi na podivljalim ljudskim strastima. Ubrzo će prst koji su tražili u vidu prihvaćenosti postati cijela ruka u vidu zahtjeva za odgajanjem djece.

Nekad su Bog, objavljeni moralni zakon i vlastita savjest predstavljali vodič za odgovore na ključna životna pitanja ljudske osobe. Danas recept za vas i vašu djecu imaju političari, aktivisti, novinari i drugi. Gle čuda ti “tete i stričeki” govore neke čudne stvari koje niste imali prilike čuti od vaših djedova i baka. Nema kod njih one jednostavnosti i osobnosti naših predaka. Njihove riječi potrebno je dešifrirati. Više nam ne daju da ih  moralno prosuđujemo da ne bismo slučajno “odškrinuli” vrata istini. 

No, bez straha. Ne gajim iluzije da će  nepristajanjem na ljevičarski novogovor i ogrješenjem o liberalno demokratski katekizam ljevica i njoj skloni medijski mainstream prestati s difamiranjem ideoloških protivnika. Ne, etikete, razni izmi i fobije naša su prošlost, sadašnjost i budućnost. No, ukoliko bi desno-konzervativni političari hrabro, razborito i beskompromisno branili naravni zakon i njegove političko-društvene implikacije vjerojatnost da bi istina do ljudskih srdaca pronašla put bila bi puno veća. 

U idućem nastavku Kako u fajt s ljevicom? vidjet ćemo kako se oduprijeti kuhanju žabe na područjima ideološke suverenosti i kako zaštiti prekrajanje naravnog zakona od radikalne manjine.