Ljubitelj sam novovjekih katoličkih pisaca i apologeta, iz razloga što na vrlo dosjetljiv način govore o vjeri i izazovima s kojima se suočava, posebno u praktičnom životu. Među takve spada i Englez Gilbert Keith Chesterton. Proučavajući njegova djela, naišao sam na pojam distributizma kao ekonomsko-tržišnog uređenja. Odlučio sam ga usporediti s postojećim uređenjem u kojem živimo i vidjeti u kojoj je mjeri moguće slobodno tržište prilagoditi ideji distributizma.
Distributizam – začetak i osnovne ideje
Uz Chestertona, začetnik ideje distributizma je još jedan britanski spisatelj, Hilaire Belloc. Distributizam je nastao kao kritika državnog socijalizma, industrijalizacije i korporatizma. Distributisti tvrde da je industrijalizacija potaknula povećanu proizvodnju, koja za cilj ima stjecanje dobiti a ne zadovoljavanje potreba. Novac više nema svrhu priskrbljivanja za život potrebnih dobara već je postao sredstvo koje služi da bi se zaradilo još više novca. Za njih je novac sredstvo potrošnje, koje treba ulagati u neprolazna dobra, poput umjetnosti, kako bi društvo zaista moglo prosperirati te imati duhovne koristi. Ukoliko se ne ulaže u neprolazna dobra, novac se, osim za stjecanje dodatne zarade, ulaže u naoružanje. Zbog toga distributisti smatraju slobodno tržište odgovornim za sve ratove novog doba. Novac ima svoju ulogu dokle god je mjerilo vrijednosti dobra i dokle god se ta vrijednost ne mijenja.
Želja za zaradom dovela je do međusobnog natjecanja između zemalja, industrijske ekspanzije i razvoja sfere utjecaja. Povećanjem proizvodnje povećala se i ponuda, što je dovelo do pada cijena a za posljedicu je imalo to da je sve više ljudi odustajalo od poljoprivrede te su počeli odlaziti u gradove i raditi slabo plaćene poslove. Suprotno uvriježenim tvrdnjama, povećanjem proizvodnje se nisu bitno smanjili troškovi jer su se pojavili novi troškovi, kao što su potreba za skladištenjem viška robe i transporta robe na udaljena odredišta. A kako se širi tržište, tako se širi i državni aparat te rastu porezi i druga opterećenja.
Distributisti smatraju da je ovakvo stanje dugoročno neodrživo i neminovno vodi do sloma sustava. Kako bi se izbjegao scenarij degradacije, predlažu odustajanje od industrijske proizvodnje i povratak društva na selo i životu temeljenom na poljoprivredi. Potrebna je nova preraspodjela, na način da svaka obitelj ima komad zemlje na kojem bi mogla proizvoditi hranu za sebe a višak plasirati na tržište. Prema njihovoj zamisli, cijene proizvoda trebaju biti fiksne i pravedne, uvoz kontroliran a tržište regulirano. Ukoliko tržište određuje cijene, smatraju nužnim udruživanje proizvođača u cehove, kako bi se na taj način cijene proizvoda mogle promijeniti u beznačajno malom iznosu (budući da bi svaki član ceha morao poštivati odluke ceha vezane uz regulaciju cijene i uvjeta poslovanja). U ovim idejama se polazi od pretpostavke da trenutni vlasnici industrijskih pogona i njihovi ulagači nisu osobe od vrline, dok mali proizvođači poštuju sva moralna načela.
Sve je podređeno državi i napretku društva, od razvoja tehnologije do ljudskih uloga. Tehnologija, znanost i ostale grane društva mogu se neometano razvijati dok ne stoje na putu državi. Kad se to dogodi, potrebno ih je usporiti. Međutim, distributisti smatraju državu nužnim zlom, koje za cilj ima omogućiti okvire u kojima će građani živjeti i raditi. Zagovaraju mali državni aparat i što manje regulacije.
Slobodno tržište vs. distributizam
U mnogim od navedenih tema na suprotnoj strani stoji škotski ekonomist Adam Smith, otac ideje slobodnog tržišta. On tvrdi da se društvo najbolje snalazi pod minimalnim utjecajem države. Čovjeka je potrebno pustiti da živi na miru (tzv. Laissez faire) i ne otežavati mu poslovanje, dokle god je ono u moralnom okviru.
Svrha ekonomije i tržišta je povećanje blagostanja i prosperiteta. Jedan od preduvjeta ostvarenja blagostanja jest da uvjeti poslovanja budu maksimalno pojednostavljeni – minimalna birokracija i smislen sustav poreznog opterećenja. Otvaranjem tržišta i razvojem tehnologije došlo je do strelovitog uspona u rastu i razvoju društva. Povećana je učinkovitost proizvodnje i rada. Sve je više ljudi selilo u gradove, ususret novonastalim mogućnostima. Porastao je broj stanovnika, sve je više ljudi radilo i povećavala se kvaliteta života. Veliki doprinos bogaćenju dali su akumulacija kapitala kroz dobra i mogućnost nasljeđivanja, kao i akumulacija ljudskog kapitala.
Zagovornici slobodnog tržišta tvrde da je potrebno pustiti tržište da se samo regulira. To se može vidjeti na primjeru međunarodne trgovine. Niža cijena proizvoda iz uvoza može potaknuti jačanje međunarodnih odnosa i promjenu cijena na domaćem tržištu a ne međusobno natjecanje i loše odnose. Nasuprot teoriji koju iznose distributisti, kapitalisti tvrde da je otvaranje tržišta dovelo do jačanja odnosa između zemalja, međusobnog usklađivanja interesa i da je spriječilo mnoge oružane sukobe.
Prema Adamu Smithu tri su uloge države: zaštita pojedinca od vanjskih neprijatelja, zaštita vlastitih građana od međusobnog nanošenja zla (uspostava pravednog poretka) te izgradnja i održavanje institucija koje imaju za cilj pomoći svojim građanima. Četvrta, koju ne spominje, odnosi se na zaštitu onih koji se ne mogu smatrati odgovornima – djece i neubrojivih. Kapitalizam ne favorizira miješanje države i regulaciju tržišta jer se ono svede na državu koja uzima od ljudi te gomilanjem propisa postaje sve veća odnosno svrha sebi samoj. Također, regulacija tržišta znači da se nekome pogoduje a nekome otežava. Koliko je kontrola loša, pokazao je austrijski ekonomist Friedrich von Hayek u svojoj knjizi ˝Denacionalizacija novca˝, dokazavši da je državni monopol nad novcem destruktivan te stvara cikličke pojave inflacije i deflacije.
U idealnom slobodno-tržišnom sustavu čovjekove obveze prema državi svedene su na minimum, na način da ima obvezu poštivanja zakona i plaćanja poreza te se ne mora podčiniti društvu.
Distributizam se, etatističkim odnosom države, jako približava socijalizmu. Ne daje odgovor na pitanje što je s onim ljudima koji nisu ljubitelji teškog fizičkog rada već su, zbog svog komfora, skloniji radu u nekoj korporaciji. Kapitalizam donosi druge vrste problema, kao što su korporatizam, uplitanje države u tržište i ogroman utjecaj na tržište od strana bankarskog sustava. Postavljaju se mnoga pitanja od kojih su neka ova: Ako s vremenom raste blagostanje, kako to da je većina bogatstva u vlasništvu malog broja ljudi? Jesu li prosperitet i razvoj društva cilj ili samo posljedica nečije utrke za novcem?
Sagledavši ove dvije struje mišljenja, može se zaključiti da distributizam i kapitalizam nemaju puno dodirnih točaka. Distributizam je sustav idealan za nekakav postapokaliptični scenarij nakon potencijalnog sloma financijskog tržišta. Međutim, u trenutnom stanju svijeta možda je bolje razmotriti na koji način ublažiti teške posljedice kapitalističkog društva. Ono što je slično objema strujama jest pogled na ulogu države. Ona mora biti što manje birokratska te generirati što manje nameta i propisa, kako bi pojedinac mogao što mirnije i jednostavnije živjeti te uživati plodove svog rada.
Izvori:
- Arthur Penty: Distributism: A Manifesto
- Milton Friedman and Rose Friedman: Free to choose: A personal statement
- Laissez faire – datum pristupanja 13.2.2022.
- Adam Smith – datum pristupanja 13.2.2022.
- Gilberth Keith Chesterton: Pravovjerje
