Javni moral. Sintagma zbog koje se možete “uvaliti” u probleme u današnjoj Crkvi, a kamoli pomisliti li na njezinu povezanost s politikom i društvom. Nestajanje javnog morala iz općeg mentalnog sklopa današnje politike posljedica je promjene jezika i redefiniranja temeljnih pojmova poput općeg dobra, slobode, ljudskih prava i drugih nekad temeljnih postulata i motiva bavljenja “borbom za opće dobro”. Stoga se današnji tekst bavi nekad glavnim nositeljem javnoga morala u širem društvenom kontekstu. Crkvom. “Zaronimo” u dubine svakodnevne intelektualne preokupacije Indexovog novinara : Zašto se Crkva miješa u politiku?
Argument s lijeve strane o Crkvenom (ne) miješanju u politiku.
Počnimo s najlakšom temom. Argument s lijeve strane o Crkvenom (ne) miješanju u politiku. Moralna histerija o Crkvenom nemiješanju u politiku dolazi s ljevice gotovo uvijek u raspravama o moralno dvojbenim pitanjima koja se nastoje zakonski sankcionirati ili kada se aktualizira pokušaj desnice u obrani temeljnih vrijednosti. Često se taj opseg neracionalno prenosi i na pitanja “tehničke” političke prirode poput kadroviranja, financijske politike i sličnoga. U takvim se okolnostima nastoji upozoriti na opasnosti koje slijede po ulasku ljudi s izgrađenim moralnim stavovima u strukture vlasti i državnog aparata. Pitanje je to poimanja sekularnosti i njezinog redefiniranja čije novo značenje gospodari medijskim prostorom i predstavlja neupitnu vrijednost liberalne demokracije. O kakvoj se sekularnosti radi? Onoj koja vrlo lukavo nastoji istjerati vjeru i njezine moralne implikacije iz javnoga prostora nastojeći stvoreni vakuum popuniti vrijednostima liberalne demokracije. Pedantnost i posvećenost redefiniranju vrijednosti i istjerivanju vjere iz javnog prostora na svojoj koži osjetit će svatko onaj kojeg ljevica “namiriše” kao osobu s izgrađenim moralnim stavovima koji su jasni, dosljedni i nepotkupljivi.
Što je bit?
Meritum stvari je moralni okvir koji Crkva nudi, a koji predstavlja nastavak 2500 godina rafinirane zapadne misli o državi koja stvara uvjete i ozračje za formiranje kreposnog pojedinca. Izvor napetosti predstavlja raskid koji se dogodio s dominantom misli na Zapadu kojeg možemo pratiti od razdoblja protestantske revolucije pa sve do nama bliže kulturne i seksualne revolucije 20. stoljeća. Burno prošlo stoljeće donijelo je sa sobom baklju slobode i shvaćanja pojedinca i uloge države u suprotnosti s ostavštinom prošlosti. Raskidom s prošlosti i vrijednosnim pologom brižno čuvanim generacijama prije nas stvoreni su uvjeti za afirmaciju liberalne demokracije. “Stvoreni vakuum” trebalo je ispuniti novim vrijednosnim sustavom. Politika, institucije, društvo, mediji. Svi protagonisti odvijanja svakodnevnog života s vremenom su prožeti vrijednostima liberalne demokracije. Svi osim jednoga. Crkve. Crkva nije slijedila nagli raskid s ostavštinom prošlosti. Vjernost Evanđelju, crkvenim ocima, bogatoj tradiciji Učiteljstva osobito oko za nas interesantnih moralnih pitanja nije nikakvo iznenađenje onome tko je barem “zagrebao” ispod površine onoga što Crkva naučava i način na koji je ustanovljena. Crkva naučava ono što joj je Krist preko apostola objavio. Smrt posljednjeg apostola Ivana označava završetak Objave. Objava (usmena i pisana) kroz iduća stoljeća preko svetih ljudi i naučitelja dobivala je sve dublje i teološki obuhvatnije značenje. S obzirom na sve izneseno postavlja se pitanje: Zašto liberalna demokracija ne bi produbila i šire (politički-društveno) zahvatila značenje Objave? Odgovor se krije u poznavanju ljudske naravi. Poznavati ljudsku narav znači usmjeriti istinu Objave prema samom dobru čovjeka. Cjelokupni proces produbljivanja Objave nošen je temeljnom idejom činjenja dobra paloj ljudskoj naravi. Liberalna demokracija funkcionira na ideji “prst pa cijela ruka”. Sustav je to koji nudi apsolutnu slobodu( koncept kontradiktoran sam po sebi, ali o tome neki drugi put) bez dubljeg pogleda u posljedice konzumacije “apsolutne slobode”. Posljedice konzumacije takve slobode vidljive su iz dana u dan. Dajte paloj ljudskoj naravi prst i uskoro će tražiti cijelu ruku.
Stoga je moralni okvir koji nudi Crkva svojevrsni poziv na suradnji državi koja preko svojih alata (čitaj zakona) može osigurati uvjete za oblikovanje kreposnog pojedinca. Tako formiran pojedinac uči nas povijest neće tražiti “cijelu ruku” već će skromno posezati za “jednim prstom”. Neće se ujutro probuditi s mišlju ( poput Hilary Clinton) o “sigurnom, legalnom i rijetkom”1 misleći na pobačaj. Vrijeme ručka označit će promjenu stava u kojem će pobačaj postati dostupan kroz drugo i treće tromjesečje dok će lahor večernjega vjetra sa sobom donijeti radikalan postporođajni prijedlog usmrćivanja djeteta nakon dolaska na svijet.2 Dvije rečenice kao kratka crtica kako se ljudska narav ponaša kad joj otvorite pristup “cijeloj ruci”.
Izravnu suprotnost takvom konceptu suradnje države i Crkve predstavlja današnji model liberalne demokracije sa svojim ključnim definicijama: slobode, ljudskih prava, pravednosti, istine i sličnim danas ideološki nabijenim terminima. Riječima ispred kojih se nalazi magla dvojakosti značenja, nedefiniranosti, sumnji koje pred sobom nude jedinu izvjesnu mogućnost. Vlastito samoodređenje definiranju, življenju i zakonskom sankcioniranju političkih posljedica redefiniranja temeljnih pojmova.
Kakva je budućnost odnosa Crkve i države?
Sve češće možemo čuti optužbu o Crkvenom uplitanju u razne društvene grane. Temeljni razlog intenziviranja optužbi jest trenutni politički poredak u kojem živimo. U samoj naravi tog samoprozvanog trijumfirajući političkog sustava liberalne demokracije koji će kako nam kažu zagospodariti svijetom jest ulazak I prekrajanje svih životnih sfera. Pojednostavljeno to znači “čupanje” korijena tradicije, navika, obrazaca ponašanja, životnih težnji i sličnih vrijednosnih usmjerenja iz svi životnih aspekata. Da ne ostane na suhoparnoj teorijskoj postavci sve nabrojano označava način na koji će te živjeti, odgajati vlastitu djecu, čemu će te stremiti, što želite ostaviti iza sebe i slična životno važna pitanja. U sve te životne sfere prodire liberalna demokracija nastojeći ih “osloboditi” moralnih okova za koje su prema njima krivi Crkva i nametnuta društvena pravila i vrijednosti.
Kako dakle državni pipci dominantnog sustava budu išli dosljednije u “poslanje” razbijanja moralnih okova ulazeći u prostor ljudskih običaja, navika i intime tako će i otpor Crkve biti glasniji i žešći.
“Uglavljena” na svom putu širenja Radosne vijesti Crkva će nastaviti biti ono što je bila u svim političkim sustavima. Sol zemlje i svjetlost svijeta. Osobito u ova izazovna vremena u kojima grešna ljudska narav umjesto “prve pomoći” dobiva novi zamah moralne degeneracije koja stiže sa Zapada.
- https://nifla.org/hillary-clinton-thought-abortion-safe-legal-rare-two-no-longer-apply/
- Guverner Virginije i demokrat Ralph Nortam na pitanje što sa djecom koja prežive abortus u trećem tromjesečju? odgovara: “If a mother is in labor, I can tell you exactly what would happen. The infant would be delivered. The infant would be kept comfortable. The infant would be resuscitated if that’s what the mother and the family desired, and then a discussion would ensue between the physicians and the mother,” https://apnews.com/article/abortion-health-virginia-womens-health-ralph-northam-7f30ea0a5f1045aa82c130c9dece1ab8
