Politika je “borba za opće dobro”
Gdje god se još potkrade ovakva definicija ili barem romantiziran pokušaj njezinog oživljavanja naleti se na zid podsmijeha i ironije. Zašto je tome tako? Ponajprije zbog napuštanja “borbe za opće dobro” kao temeljnog poslanja političara i uklanjanja bilokakvih moralnih implikacija tog pojma. Politički mainstream je tako umjesto općega dobra nedefinirani prostor politčke borbe popunio drugim vrijednosnim kategorijama poput “borbe za ljude”, “običnog malog čovjeka” ili pak ljevičarskog afrodizijaka u “građankama i građanima” naglašavajući tako suptilno vlastito globalističko poslanje. Ono što je problematično jest nepostojanje moralnih kategorija u borbi za ljude, malog običnog čovjeka ili građana i građanki. Teško je doduše nakon “građani i građanki” očekivati ikakve moralne implikacije osim u kontekstu moralnog degenerluka. No, vratimo se na poantu. Današnji politički mainstream (desni i lijevi) ne promatra borbu za opće dobru koju danas definiraju drugačijim riječima u moralnim kategorijama nego u zasadama liberalne demokracije. Ljevica borbu za opće dobro promatra kontekstu zakonskog sankcioniranja svih implikacija koje uključuju redefiniciju slobode i ljudskih prava. One se najčešće dotiču prepuštanja vlastitoj volji društveno gradivnih blokova poput definicije obitelji, morala, slobode, sreće, ljudskih prava i drugih moralnih kategorija. Cilj koji je postavljen “vrišti” od ambicije odnosno bolje rečeno oholosti. Promjena prirodnih zakona i ljudske naravi. Nemoguća je misija mijenjati prirodne zakone i ljudsku narav ali posljedice pretjerane konzumacije filmske ekranizacije Toma Cruisa i njegove Nemoguće misije čine svoje. Mainstream desnica je također pala na ispitu kontinuiteta definiranja politike u moralnim kategorijama. Njen se govor o općem dobru prvenstveno usredotočuje na materijalnu ugodu koju će osigurati slobodno tržište. Hrvatski kontekst ovdje je nešto drugačiji ali je cilj i dalje isti. Materijalna ugoda koju je začudo teško ostvariti u sustavu dogovorene ekonomije i kronističkog tipa kapitalizma. Samim pristajanjem na definiranje politike u uzusima liberalne demokracije (što podrazumijeva redefiniranje slobode i ljudskih prava nap.) teren je pripremljen za kuhanje žabe.
Prijetvorni u toleranciji
Uz sve glasniji i očitiji pokušaj promjene ljudske naravi i prirodnoga zakona ljevica upućuje prijetvorni poziv svim političkim akterima na toleranciju tražeći od njih da napuste shvaćanje osobe i opće dobra koje smatraju istinitima i ispravnima ili da ga privatiziraju za “svoja četiri zida”. Poziv je to na pomirenje sa zlom koje donosi moralno zastranjenje kojeg je bilo i uvijek će ga biti dok je “svijeta i vijeka” ali nikad ovako očito populariziranog i političkim putem institucionaliziranog. Kao utjeha ostaje nam “live and let live” slogan, jer barem imamo priliku u privatnosti svoga doma i možda još ponegdje ukoliko nam to oblikovatelji javnog mijenja dopuste izreći ponešto o istinama i krepostima koje je važno implementirati u političkom i društvenom životu.
Koje je rješenje?
Da ne bi završili na dobroj staroj hrvatskoj kuknjavi potrebno je iznijeti i određene prijedloge kako se usprotiviti ovoj lukavoj ideologiji sa totalitarističkim natruhama. Za početak je potreban realizam. Ne treba uljepšavati situaciju u hrvatskoj politici i društvu ali ne treba ni histerizirati i dizati nepotrebnu paniku oko zapadnih “vrijednosti” (transrodnost nap.) koje još nisu politički aktualne kod nas. Može se desiti da u toj cijeloj moralnoj histeriji i panici izgubimo iz vida druge “vrijednosti” koje se za to vrijeme lukavo i nečujno provlače kroz naše institucije i sustav. Tu smo gdje jesmo. Pod teškim pritiskom ideološke kolonizacije čije trule plodove već sada “kušamo”. Plodovi koji su trenutno prisutni u našim zakonima, društvenoj atmosferi možda nam se čine neopipljivima i apstraktnima no pojavom No go zona i arapskih četvrti ta će nam stvarnost postati jasnija.
Usprkos moralnoj konfuziji i ubrzanom karatkeru suvremenog života nekoliko je stvari koje možemo isčitati iz ideološke krvne slike hrvatskog naroda u 21. stoljeću. Obitelj kao zajednica muškarca i žene, zaštita djece od izlaganja LGBT+P propagandi, suverenistička politika osobito u kontekstu migracija, odnosa prema Srbiji i Europskoj uniji. Primjetite kako sva navedena politička određenja u samoj svojoj naravi sadrže moralne kategorije, i to sam vrhunac moralnih kategorija. Borbe između dobra i zla.
Nužno je zato ( da do toga ne bi došlo) intelektualni, moralni, duhovni i svaki drugi vrijednosni element stoljećima utkan u DNK-a našega naroda izraziti i promicati na razumljiv način suvremenom čovjeku. Povratak definiranju politike kao borbe za opće dobro sa jasnim moralnim kategorijama općega dobra solidan je početak.