Bio sam na debati o pobačaju. Evo dojmova.

S iznenađenjem me dočekala vijest o debati o najbitnijem svjetonazorskom pitanju 21. stoljeća. Pravu na život.

Svjetonazorske rasprave u Hrvatskoj prava su rijetkost pa me s iznenađenjem dočekala vijest o debati o najbitnijem svjetonazorskom pitanju 21. stoljeća. Pravu na život. U centru Zagreba 23. svibnja 2023. godine održala se Tribina Trećeg programa. U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u debati su sudjelovali zagovaratelji prava na život i pobornici pobačaja. Željka Markić, Luka Janeš, Luka Drnić, Dorotea Šušak i Bojana Genov. Raspravu je moderirao Jakov Blagojević. 

Pro-abortivna "prvoborkinja" Bojana Genov

Vidjeli smo dva uvelike generacijski određena pristupa kod lijevih aktivistkinja. Bojana Genov kao pripadnica starije generacije “prvoborkinja”1 za vrijednosti seksualne revolucije većinu je debate provela izbjegavajući filozofska, medicinska, biološka, povijesna i svaka druga pitanja vezana za pobačaj reduciravši svoj nastup na legalizam. Pravne stečevine kao plod feminističke borbe ne smiju se dovesti u pitanje. “Zaštita ploda u RH je u postojećem zakonu fantastična.”2 Svaki pokušaj humaniziranja blastociste, fetusa, ploda ili nakupine stanica pa i preko iznošenja znanstvenih činjenica o danu otkucaja srca (osamnaestom) ili pak tjednu kada nerođeno dijete osjeća bol (devetom) oblik je emocionalne manipulacije. Genov često koristi pojam rigidan kako bi opisala dio hrvatske populacije koji nastoji zakonski zaštiti nerođeno dijete kroz period u kojem osjeća bol ili kojem mu počinju otkucaji srca zaboravljajući onu “ogledalce, ogledalce” vlastite rigidnosti u beskompromisnoj obrani “fantastičnog” jugoslavenskog zakona o pobačaju iz 1978.  

“Hrvatska je protiv zabrane pobačaj” ponavljala je Genov pozivajući se na stare Kerumove “prijatelje” iz IPSOS puls agencije koja je ispitavši3 respektabilno “reprezentativnih 612 ispitanica i ispitanika” s već standardno sugestivnim pitanjima4 zaključila kako građani podržavaju žensko pravo na izbor. Nije im ovo prvi, a ni zadnji put da igraju aktivnu ulogu u pokušaju ideološkog svrstavanja hrvatskog naroda na “tračnice” seksualne politike Alfreda Kinseya. Godina Gospodnja 2006. je. U eksperimentalnu provedbu spolnog odgaja u škole kreću dva programa. Program udruge GROZD (Glas roditelja za djecu) označen kao neznanstven, katoličko-dogmatski određen i neusklađen s potrebama učenika. S druge strane medijski hvaljen program udruge Forum za slobodu odgoja u skladu je s znanstvenim dostignućima vremenski za Hrvatsku još nedostignutog vala progresa 21. stoljeća. Oba programa krenula su eksperimentalno5 u 27 osnovnih i srednjih škola. Rezultati? 11% roditelja izabralo je program Foruma za slobodu odgoja, a 89% roditelja izabralo je program GROZD-a. Lijevo-liberalnoj sceni nije preostalo ništa drugo doli izvršiti pritisak kako se vijest o blamaži seksualnih politika Kinsijevaca i Kinsijevki (vidite kako i ja mogu koristiti rodno osjetljiv govor) ne bi proširila i kako bi se od uvođenja GROZD-ovog programa odustalo. Što radi “klošarska agencija”6 sedam godina kasnije? Veliko istraživanje7 koje tvrdi kako većina roditelja podržava uvođenje Jovanovićevog zdravstvenog odgoja kao i spornog četvrtog modula koji se tiče spolnog odgoja kao ideološke kopije već ponuđenog i od roditelja odbijenog programa Foruma za slobodu odgoja. Slabašni temelji na kojima Genov gradi priču o Hrvatskoj kao zemlji koja većinski želi slijediti seksualnu i reproduktivnu politiku UN-a ide u prilog tezi kako sve posjećeniji i geografski rašireniji Hod za život počinje ugrožavati legislativni vijek trajanja jugoslavenskog zakona o pobačaju iz 1978.  

Dorotea Šušak, nova snaga, pristup uobičajen.

Dorotea Šušak pokušala je dati svoj osobni doprinos “podizanju temelja” rasprave, no brzo je odustala. Usporedbe Luke Drnića 1857. godine i odluke američkog vrhovnog suda da se američke crnce svede na objekt vlasništva bijelih robovlasnika i situacije 160 godina kasnije kada Ustavni sud donosi odluku da jedna kategorija stanovništva nema pravo na život naišlo je na ironičnu “ne bih željela komentirati” opasku od strane Šušak. Novonadiruća snaga lijevo-liberalne nevladine scene radila je uobičajeno. Pozivala se internacionalne institucije poput UN-a koje bi trebale “nabildati”8 autoritet izrečenog, zakonske i institucionalne “dosege” seksualne revolucije, pokušavajući uvući Markićku i Drnića u komunikacijski začarani krug lijevih nevladinih udruga u koji se pretjerano ne isplati ulaziti imajući na umu da su ga stvarale udruge i ljudi koji u 2023. godini vode iscrpljujući rat s osnovnoškolskim biološkim definicijama (žene nap.). Laik bi u ovakvim tipovima rasprave prvotno uspio pohvatati stilističkih bogat i verbalno kreativan nastup Šušak inače dramaturginje po struci, no on je isključivo u službi izbjegavanje THE PITANJA. Kada počinje život? Čuli smo da je živa “…i tratinčica i stanica a mojoj koži”, da je “osnovni kriterij za dodjeljivanje pravnog subjekta rođenje” kao i to da se “…radujemo djeci koja su začeta u željenim okolnostima” no nismo čuli kada počinje život.  

U Velikoj Britaniji u 24 tjednu,  Francuskoj 16 tjednu, Belgiji 14 tjednu, Hrvatskoj 12 tjednu, u Malti od začeća. Što? Pa život naravno. Navodno iznimno bitan UN-u iz 1948. (3. članak Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima), UN-u 2023. bitnija su seksualna i reproduktivna prava. U iščekivanju plauzibilnog odgovora zašto je pravo na život subordinirano pravu na seksualno-abecedno devijantno ponašanje koje danas možemo akronimski izraziti kao LGBT+ P pokret treba u konačnici sumirati nastup lijevih pro-abortivnih aktivistkinja. One su trenirane u javnim nastupima. Krasi ih dobro poznavanje nomotehničkog jezika (domaćih i strani institucija), shvaćanje da jezik predstavlja jedan od najznačajnijih izričaja zbilje te isti vješto koriste kako bi izbjegle pokušaje polazišnih osnova koja su sine qua non mitskom pokušaju dijaloga.  

Što ćemo sa nepovoljnim omjerima za proabortivnu stranu?

Genov i Šušak nisu zaboravile nekoliko puta naglasiti kako su omjeri četiri naprema dva, što nas zapravo dovodi do povijesnog medijskog presedana. Do sada smo u svim svjetonazorskim debatama voditelje gledali kao osvjedočene navijače svih derivata seksualne revolucije koje se ne smiju dovesti u pitanje. Tako bi postavili temelje rasprave i kontrolirali narativ i dinamiku iste kroz sučeljavanje različitih stavova. Teško je uopće doći do rasprave kada vas u tome sprječava voditelj zbog kojeg gubite dragocjeno vrijeme objašnjavanja vlastite pozicije utemeljene u razumu spoznatljivom prirodnome zakonu koji od vas traži da se ogradite od mržnje, izma, fobija kao i lažnih medijskih natpisa. Sve to naravno u vremenskom razdoblju od 60 do 90 sekundi jermoramo uključiti i druge”. Moderator rasprave nije teško provjerljiva činjenica dio je udruge U ime obitelji dok je bioetičar profesor na isusovačkom fakultetu Filozofije i religijskih znanosti. Uprkos biografskim criticama iz kojih se da naslutiti moralni okvir unutar kojega nastupaju i promišljaju omjer četiri naprema dva u knjižnici Bogdana Ogrizovića osjetio se u promilima u odnosu na ono što su nam je svojedobno pokojni Mislav Bago na Novoj TV, ili na tjednoj razini Zrinka Grancarić u Otvorenom i mnogi drugi znali priuštiti. Uvijek se sa sjetom sjetim emocionalne eksplozije navodno uvijek mirnog i cinizmu okrenutog Zorana Šprajca kada je Nikola Grmoja Facebook objavom u natruhama povezao pedofiliju s LGBT pokretom. Zorana su tada svladale emocije, a Grmoja je to primijetivši upitao velikog iskorjenjivača pedofilije (ali ne i pederastije) unutar Crkve; Zašto se uznemirio?”; Zoran je udahnuvši smirio glas i nastavio s optužbama za mržnju protiv skupine koju u Hrvatskoj predstavljaju oni koji su svojedobno zvali9 notornog pedofila10 kako bi taj prosvijetljeničovjek sa Zapada odradio zadaću ideološkog prosvjećivanja nazadnih Hrvata. Stvar je kod Šprajca i ostale mainstream medijske scene isključivo u kontroli emocija, ali kad ste vi na Sjevernom polu, a naravni zakon na Jnom onda ste odavno rekli zbogom kontroli emocija. Osobito kada je u pitanjuvlastita kaodnosno životna investicija u plodove seksualne revolucije koje većina medijske scene živi. Zato od njih ne treba očekivati neutralnost v grčevitu borbu protiv svakog pokušaja rasprave koja polazi od definiranja temelja na kojima gradimo društvo i civilizaciju

Seksualni marksisti ponovno jašu!

Gdje se pak očitovala ljevičarska lukavost u preuzimanju i kontroli hrvatskih institucija? Sposobnost manipulacije jezikom pored temeljnog polazišta rasprave o životu obilježilo je ovu debatu. Polazimo od temelja rasprave o životu koji se nalazi u filozofiji, pravu, naravnome zakonu i ostavštini prošlih generacija. Ne smijem kao povjesničar zaboraviti ni vremenskuprokušanostkroz koje su prošle vrijednosti ka njihovom ukorjenjivanju u društvo, a onda i institucionalnom prepoznavanju i vrednovanju. Umjesto svih navedenih parametara na kojima gradimo zakone (ne zaboravimo oni su svojevrsna moralna potvrda obligatorna za cijelo društvo) rasprava je od strane Genov i Šušak išla u smjeru već ustaljenih revolucionarnih ciljeva seksualne revolucije koja je u svojoj naravi jedan od krakova marksističkog pogleda na svijet. Marksizam kao ideologija koja povijest promatra kao permanentnu borbu tlačitelja i potlačenih, s od kršćanstva preuzetog i reći ću demonski izokrenutog obećanja “raja na zemlji koji je donio ništa osim pakla. Reći će apologeti da deseci milijuna žrtava koje je ostavio po Gulagu i gulazima svijeta nije ništa drugo doli krivo shvaćena teorija u praksi. U redu. Drugi pokušaj. Marksistički pogled na povijest preveden na polje spolnosti kao permanentne borbe tlačitelja odnosno kršćanskim moralom vođenih državnika, klerika i drugih podupiratelja naravnih postulata naspram tlačenih odnosno onih koji na dispoziciji spolnog užitka nemaju ništa osim naravnog braka i suprotnoga spola. Krajem šezdesetih sve ono što se desetljećimakuhalona Zapadu izašlo je na površinu tzv. seksualnom revolucijom. Potlačeni su preuzeli kormilo. Aktivisti, demonstratori, teoretičari, “znanstveniciumnogome obilježeni vlastitom seksualnom devijantnošću ( primjeri Kinseya, Hirschfelda, Reicha, Moneya) institucionalizirali su do dana današnjeg većinu zahtjeva  šezdesetosmaških demonstracija. Procesi nisu od jučer, ne treba ih vremenski fiksirati isključivo na šezdesete već naprotiv pratiti desetljećima ranije pokušaje neke manje, a neke više uspješne u rastakanju vrijednosnih temelja11 Zapadne civilizacije. Oni koji su u naravnome zakonu ukorijenjeni na razini normalnog funkcioniranja društva toliko su prirodni, spoznajno dohvatljivi, a iskustveno življeni da se i danas nakon svih institucionalnih pobjeda seksualnih marksista vode bitke na globalnoj razini oko stvari za koje Šušak i Genov kažu da bi u 21. stoljeću trebale biti passé. Dugujem vam nakon moje već tradicionalne dugačke digresije odgovor na pitanje drugog pokušaja implementacije pokušaja ispravljanja povijesne nepravde seksualno represivnog kršćanskog društva naspram onih koji su samo tražili ostvarenjevlastitog sebeipoštivanje znanstvenih dostignuća”. Milijardu i pol ubijene djece pobačajem. Od toga preko pola milijuna ubijene djece postupkom pobačaja u Hrvatskoj. Ma da i ne vjerujete u znanstvenu činjenicu životnog početka od vremena začeća, brojke toliko snažno izražene govore o posljedicama seksualne revolucija koja igrajući na najniže ljudske strasti rezultira povijesnim razdobljem kojega će se čovječanstvo u budućnosti sramiti. Toliko o sigurnom, legalnom i rijetkom. Clintonova parola o pobačaju u postrevolucionarnim godinama ponavljaju ihrvatski od naroda ne financirani  lijevi aktivisti. Oni je doduše ponavljaju u izmijenjenom ruhu legalnog, sigurnog i besplatnog pobačaja jer sekularizam u njihovoj definicija podrazumijeva plaćanjenaručenog ubojstva12 (riječi pape Franje) i od strane katolika 

Koju posluku porati?

Oni neće odustati. Za to su plaćeni. U to su uložili gotovo cijeli svoj životni i radni vijek. Njihove metode treba dobro poznavati, ali pritom paziti da se od u naravi utemeljenog jezika praćene morfološke konstrukcije ne odustaje. Ući u Vrli novi svijet ljevičarskog novogovora Sizifov je posao. Ljudska narav i mogućnost njezinog dubokog moralnog zastranjenja uz razum moguće je i empirijski spoznati istražujući upravo lingvističkukuhinjuboraca za seksualnu i reproduktivnu pravdu na tragovima Wilhelma Reicha i Alfreda Kinseya 

Izvori

Drugi materijali