Gdje se pak očitovala ljevičarska lukavost u preuzimanju i kontroli hrvatskih institucija? Sposobnost manipulacije jezikom pored temeljnog polazišta rasprave o životu obilježilo je ovu debatu. Polazimo od temelja rasprave o životu koji se nalazi u filozofiji, pravu, naravnome zakonu i ostavštini prošlih generacija. Ne smijem kao povjesničar zaboraviti ni vremensku “prokušanost” kroz koje su prošle vrijednosti ka njihovom ukorjenjivanju u društvo, a onda i institucionalnom prepoznavanju i vrednovanju. Umjesto svih navedenih parametara na kojima gradimo zakone (ne zaboravimo oni su svojevrsna moralna potvrda obligatorna za cijelo društvo) rasprava je od strane Genov i Šušak išla u smjeru već ustaljenih revolucionarnih ciljeva seksualne revolucije koja je u svojoj naravi jedan od krakova marksističkog pogleda na svijet. Marksizam kao ideologija koja povijest promatra kao permanentnu borbu tlačitelja i potlačenih, s od kršćanstva preuzetog i reći ću demonski izokrenutog obećanja “raja na zemlji” koji je donio ništa osim pakla. Reći će apologeti da deseci milijuna žrtava koje je ostavio po Gulagu i gulazima svijeta nije ništa drugo doli krivo shvaćena teorija u praksi. U redu. Drugi pokušaj. Marksistički pogled na povijest preveden na polje spolnosti kao permanentne borbe tlačitelja odnosno kršćanskim moralom vođenih državnika, klerika i drugih podupiratelja naravnih postulata naspram tlačenih odnosno onih koji na dispoziciji spolnog užitka nemaju ništa osim naravnog braka i suprotnoga spola. Krajem šezdesetih sve ono što se desetljećima “kuhalo” na Zapadu izašlo je na površinu tzv. seksualnom revolucijom. Potlačeni su preuzeli kormilo. Aktivisti, demonstratori, teoretičari, “znanstvenici” umnogome obilježeni vlastitom seksualnom devijantnošću ( primjeri Kinseya, Hirschfelda, Reicha, Moneya) institucionalizirali su do dana današnjeg većinu zahtjeva  šezdesetosmaških demonstracija. Procesi nisu od jučer, ne treba ih vremenski fiksirati isključivo na šezdesete već naprotiv pratiti desetljećima ranije pokušaje neke manje, a neke više uspješne u rastakanju vrijednosnih temelja11 Zapadne civilizacije. Oni koji su u naravnome zakonu ukorijenjeni na razini normalnog funkcioniranja društva toliko su prirodni, spoznajno dohvatljivi, a iskustveno življeni da se i danas nakon svih institucionalnih pobjeda seksualnih marksista vode bitke na globalnoj razini oko stvari za koje Šušak i Genov kažu da bi u 21. stoljeću trebale biti passé. Dugujem vam nakon moje već tradicionalne dugačke digresije odgovor na pitanje drugog pokušaja implementacije pokušaja ispravljanja povijesne nepravde seksualno represivnog kršćanskog društva naspram onih koji su samo tražili ostvarenje “vlastitog sebe” i “poštivanje znanstvenih dostignuća”. Milijardu i pol ubijene djece pobačajem. Od toga preko pola milijuna ubijene djece postupkom pobačaja u Hrvatskoj. Ma da i ne vjerujete u znanstvenu činjenicu životnog početka od vremena začeća, brojke toliko snažno izražene govore o posljedicama seksualne revolucija koja igrajući na najniže ljudske strasti rezultira povijesnim razdobljem kojega će se čovječanstvo u budućnosti sramiti. Toliko o sigurnom, legalnom i rijetkom. Clintonova parola o pobačaju u postrevolucionarnim godinama ponavljaju i “hrvatski” od naroda ne financirani  lijevi aktivisti. Oni je doduše ponavljaju u izmijenjenom ruhu legalnog, sigurnog i besplatnog pobačaja jer sekularizam u njihovoj definicija podrazumijeva plaćanje “naručenog ubojstva”12 (riječi pape Franje) i od strane katolika.