Laži o Oluji kao metoda rada
Ljevičarske udruge prate nas od prvih koraka moderne hrvatske povijesti. Njihova je “mišja metamorfoza” nakon referendumskog i izbornog poraza jugoslavenske ideje 1990. i 1991. godine bila kratkog vijeka. Boravak u rupama ubrzo je zamijenjen sijanjem laži o brojkama ubijenih Srba i spaljenih srpskih kuća u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Cilj je bio da u kolektivnom sjećanju dođe do podjele uloga:
Oluje kao oslobodilačke operacije koja je vojno-politički porazila velikosrpski projekt i odlaskom Srba zauvijek riješila pitanje potencijalnog srpskog separatizma
i
Oluje koja predstavlja još jedan u nizu dokaza kako Hrvati ne mogu voditi pravedni rat bez suputnika “Zločina” i “Osvete” koji će uvijek ostaviti “gorak okus” pobjede i slobode.
Gotovo 30 godina nakon izrečenih laži Hrvatskog helsinškog odbora o broju ubijenih Srba i spaljenih kuća, još “živi” potreba za percepcijom podijeljenog sjećanja koji će Domovinski rat permanentno držati na klimavoj granici oslobodilačko-obrambenog i zločinima i osvetama opterećenog naslijeđa. S naknadnom pameću možemo zaključiti kako je pobjeda hrvatskog političkog i vojnog vodstva uspjela zadržati ljevičarske udruge i političke stranke na takvoj ocjeni ratnih zbivanja 90-ih.
Da nije bilo Oluje...
Govorim to imajući u vidu njihovu karakternu percepciju hrvatskog naroda kao genocidnog slušajući i čitajući njihove prikaze Nezavisne Države Hrvatske i ustaške vlasti u vrijeme Drugog svjetskog rata. Zdanje zločinačkog hrvatskog naroda koje su izgradili mediji, politika i udruge, utemeljeno je na povijesti napisanoj nakon komunističke revolucije 1945. godine. U modernoj hrvatskoj povijesti mnogi su zaslužni za nastavak egzistencije takve povijesti, a ja ću navesti samo primjer medijsko-”historiografske” koalicije Pavićevog Europa Press Holdinga i obitelji Goldstein koja se posebno potrudila da se ne zaboravi “genocidna epizoda” hrvatskog naroda.
“Znanstveni karakter” na koji se glavni protagonisti ove priče pozivaju, zapravo označava prijetnju medijskog ponižavanja i narušavanja ugleda svima onima koji odluče revidirati poglavlje o “genocidnoj prošlosti” Hrvata. Slučaj masovne prijevare jasenovačkog popisa žrtava indikator je kako za znanstvenu metodologiju i nove spoznaje nema mjesta u javnoj raspravi jer bi to značilo dovesti u pitanje pridjevne opise Nezavisne Države Hrvatske kao zločinačke i genocidne.
No dobro zašao sam u pokušaje racionalnog uvida u iracionalni osjećaja mržnje prema vlastitoj domovini. Vremenski neisplativo, a zdravorazumski frustrirajuće iskustvo koje ovdje neću ponavljati. Idemo mi vidjeti kako su taj osjećaj ljevičarske udruge financijski naplatili, a kako drugačije nego ustaškim kunama u 2022. godini. Zadnja je to godina za koju imamo službene podatke.
Zašto jedna ovakva analiza?
Nevladine udruge lijevog predznaka i novčane dotacije koje su dobili od građana 2022. godine usporedit ću s iznosima koji su građani iste godine uplatili na račun desnih nevladinih udruga. Tema je aktualna zbog politika koje promiču lijeve aktivističke udruge koje možemo razgranati na dva kraka. Jedan promoviranjem moralne dekadencije izravno podriva vrijednosne temelje naše zemlje, dok drugi zagovara zamjenu hrvatskog stanovništva uvozom stotina tisuća uglavnom muških i vojno sposobnih radnika i migranata ne-europskog podrijetla. Sjetimo se samo 2015. godine kada se u jeku migrantske krize po prvi put pojavila udruga Are you Syrious kao produžena ruka Merkeličinog ilegalnim migrantima upućenog „Wilkommena”. Do danas se ta udruga istaknula kao zagovaračka predvodnica ilegalnih migracija koje, kako nas životna realnost Zapadne Europe uči posljedično dovodi do stvaranja getoiziranih naselja, terorističkih napada i provedbe šerijatskih zakona u pojedinim četvrtima zapadnoeuropskih gradova. Berlin, Bruxelles, London i Pariz samo su neki od primjera kako multikulturalizam izgleda u praksi.
Ono što bi po prirodi stvari trebalo proizaći iz njihovog privilegiranog medijskog položaja kojim uspješno kreiraju sliku o sebi kao braniteljima vrhunaravnog proizvoda europske civilizacije – liberalne demokracije, jest masovna podrška naroda koja se uprisutnjuje i u financiranja njihovog rada. Stoga ćemo danas ispitati koliko su Hrvati spremni „odriješiti kesu” kada je u pitanju potpora aktivistima poput Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Sanje Sarnavke i brojnih drugih.
Metodologija
Analizom obuhvaćam devet po mojem sudu ali i međumrežnoj prepoznatljivosti i medijskoj zastupljenosti najpoznatijih lijevih nevladinih udruga u Hrvatskoj. Istražujem financijsku sliku za prošlu 2022. godinu i to u segmentima:
- Prihodi za 2022. godinu
- Prihodi od donacija iz državnog proračuna
- Prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija
- Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba
- Prihodi od građana i kućanstava.
Uz brojčane iznose donosim i postotni pregled prihodovnog udjela iz svake navedene kategorije. Brojke zaokružujem zbog formata teksta, uz napomenu kako su korekcije minimalne i ne igraju ulogu u odgovoru na postavljenu tezu.
Na temelju istih parametara proučio sam financijsku sliku tri najreprezentativnije desno-konzervativne udruge: Vigilare, U ime obitelji i Hrvatska za život. Zašto tri, a ne devet? Zbog toga što je i trećina ljevičarskog broja nevladinih udruga bila dovoljna kako bi se dokazala teza o tome da konzervativne udruge uživaju potporu među narodom, dok se financijska potpora lijevih udruga broji u postotnim promilima. Izvor koji koristim u analizi jest mrežna stranica Ministarstva financija nazvana „Registar neprofitnih organizacija” kojoj se može pristupiti na linku.
Neka avantura započne!
Documenta- Centar za suočavanje s prošlošću
osim onom totalitarnog komunističkog naslijeđa čiji se “osloboditeljski“ pothvati i dan danas ekshumiraju diljem Slovenije i Hrvatske predstavlja primjer kako uspješno izvesti anti-znanost u instituciju koja će to objeručke prihvatiti – Haški sud. Na njemu vještake predstavljaju umirovljeni američki bankari čije se “ekspertne” analize vojnog sukoba u Lašvanskoj dolini uzimaju za ozbiljno. Razina poznavanje Srednje Bosne za jednog od takvih haških vještaka, umirovljenog financijskog konzultanta Roberta Doniu takva je da mu i pronalazak Lašvanske doline na karti predstavlja ozbiljan izazov. Na takvima Documenta Vesne Teršelić gradi priču o udruženom zločinačkom pothvatu hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
Prijeđimo na financijsku sliku za 2022. godinu. Documenta je u 2022. godini uprihodila 2,76 milijuna kuna. Donacije iz državnog proračuna iznosile su 8000 kuna odnosno 0,30% ukupnih prihoda, dok su donacije od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija iznosile 2,75 milijuna kuna što čini 99% ukupnih prihoda. Barem je netko prepoznao rad na kriminalizaciji hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Prihodi trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba iznosili su nula kuna. Građani nisu valorizirali marljivi arhivski rad ovih boraca za povijesne istine Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini doniravši samo 519 kuna što bi činilo 0.019% ukupnih prihoda.
B.A.B.E.
je skraćenica za Budi aktivna, Budi emancipiran. Ovaj transrodni mutant koji se nalazi u punom nazivu udruge uprihodio je prošle godine 4,44 milijuna kuna. Od toga 3,4 milijuna iz državnog proračuna što čini 78% ukupnih prihoda. Od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija uprihodio je 658 560 kuna odnosno 15% ukupnih prihoda. Prihodi trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba iznosili su 290 241 kuna ili 7% ukupnog proračuna. Građani nisu prepoznali važnost feminizacije/emancipacije muškaraca, pa su tako sa svega 897 (riječima osamsto devedeset i sedam) kuna sudjelovali u donacijama udruge čineći tako slabašnih 0.02% ukupnih prihoda.
Zasad impozantne brojke.
CESI- Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
je udruga koja na svojim stranicama navodi kako je „konstantno promišljanje feminističke teorije i prakse” osobina koje njeguju kao „pojedinci/ke i kao članovi/ice tima”. Uh, mora da je zamorno paziti na rodno osjetljivi jezik. Šteta što moj ognjištarski odgoj ne prepoznaje civilizacijske vrijednosti u njemu. Humor je na razini, a da vidimo je li na istom nivou financijska participacija stanovnika Sinjske krajine u financijskoj bilanci rodno osjetljivog CESI-a. U 2022. godini uprihodili su 1,84 milijuna kuna od čega je iz državne blagajne došlo 183 117 kuna ili 10% ukupnog iznosa. Prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija iznosili su 938 475 kuna odnosno 51% ukupnih prihoda. Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih subjekata iznosili su 517 537 odnosno 28% ukupnih prihoda. Sinjani su se nažalost pokazali rodno neosjetljivima. Svega 5053 kuna slilo se od strane građana i kućanstava u CESI što čini 0.28% ukupnih prihoda.
Ženska soba
na svojim stranicama ističe kako je njihova politika „aktivno zalaganje protiv diskriminacije na temelju spola, roda, rodnog izražavanja i/ili identiteta seksualne orijentacije te interspolnih karakteristika.” Do „na temelju spola” sam shvatio, nakon toga morat ću do susjedne Imotske krajine po detaljne instrukcije kako dešifrirati ovaj dvadesetprvostoljetni hijeroglif. Do očekivanog puta i instrukcija da vidimo kako je u financijskom smislu za Žensku sobu izgledala 2022. godina. U 2022. godini uprihodili su 6,48 milijuna kuna, a od toga 4,13 milijuna kuna iz državnog proračuna odnosno 64% ukupnih prihoda. Strane vlade i međunarodne organizacije sudjelovale su s 2,16 milijuna kuna odnosno 33% posto ukupnih prihoda. Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih subjekata iznosili su 15 445 kuna ili 0,20% ukupnih prihoda. Zadrti Rvati opet nisu prepoznali važnost borbe protiv diskriminacije osoba koje se nalaze na duginom spektru rodnog izražavanja. Skromnih 13 720 kuna uplatili su za borbu protiv diskriminacije rodnih i interspolnih osoba, čineći tako 0.21% njihovih ukupnih prihoda.
Idemo dalje za iste pare.
Kuća za ljudska prava
bi se s obzirom koliko je ljudskih prava ljevica do sada u vlastitom imaginariju uspjela iznjedriti, mogla zvati i trokatnica s preko 10 000 m2 okućnice za ljudska prava. U 2022. godini Kuća za ljudska prava uprihodila je 1,67 milijuna kuna, a od toga 45 682 kuna iz državnog proračuna odnosno 3% ukupnih prihoda. Inozemne vlade i međunarodne organizacije donirale su 549 674 kuna što čini 33% ukupnih prihoda. Od trgovačkih društava i ostalih pravnih subjekata uprihodili su 765 354 kuna odnosno 46% ukupnih prihoda. „Tijekom više od sedam godina postojanja i rada, Kuća za ljudskih prava postala je središte ekspertize o ljudskim pravima te je prepoznata u javnosti kao centralna društvena organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.” Znači majke mi ne lažem vam. Ovo je na njihovim službenim stranicama. U redu, zakucat ću ponuđeni volej. Centralna društvena organizacija za promicanje ljudskih prava koja je kao takva „prepoznata u javnosti” uprihodila je prepoznatljivih 400 kuna od javnosti odnosno građana i kućanstava što čini krajnje neprepoznatljivih 0.02% ukupnih prihoda.
Gong
je udruga koja na svojoj mrežnoj stranici navodi kako je „ (…) osnovan kao organizacija za promatranje izbora 1997. godine i od tada je aktivan u nestranačkom promatranju izbora, uključujući i europske izbore.” Provjerimo o kakvim se brojkama promatrača na izborima rada kada je u pitanju udruga koja se posljednjih 26 godina bori za „aktivno civilno društvo”.
Usporedit ću je s udrugom U ime obitelji, čiji naziv ne odgovara opisu udruge koja bi se bavila većom participacijom građana u izbornim procesima. U prvom krugu predsjedničkih izbora 2015. godine nevladine udruge imale su 794 promatrača, a od toga 682 od strane U ime obitelji, te svega 15 od strane Gonga koji navodno organizirano nadgleda izbore. Samo što je ovog puta to u brojčanom sastavu kompletnog košarkaškog rostera. Na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. godine U ime obitelji imala je 137 promatrača dok Gong nije imao promatrača na terenu već samo pozivne centre. Drugi izbori i izborne godine ne donose brojčano drugačije omjere, a za dobar dio godina nemamo informacije o strukturi promatrača, odnosno iz kojih udruga dolaze, već samo brojku ukupnog broja promatrača.
Gong je u 2022. godini uprihodio 5,18 milijuna kuna, a od toga 775 534 čine donacije iz državnog proračuna što čini 15% ukupnih prihoda. Prihodi od stranih vlada i međunarodnih organizacija iznose 3,51 milijuna kuna što je 68% ukupnih prihoda. Prihodi trgovačkih društava i ostalih pravnih subjekata iznosili su 542 949 kuna odnosno 10% ukupnih prihoda. Građane i kućanstva uspjeli su organizirati za financijsku participaciju na istoj razini kao i promatrače na izborima. Slabašnih 11 050 kuna ili 0.21% čine njihove donacije u ukupnim prihodima Građana koji organizirano ne nadgledaju izbore.
Centar za mirovne studije
je mjesto poznato kao aktivističko ishodište Sandre Benčić prije ulaska u političke vode. Udruga čiji se principi rada između ostalog temelje na zagovaranju interkulturnog i otvorenog društva, jasno vam je nalazi se na platnom spisku Soroševog Otvorenog društva. Politika interkulturalnosti koju zagovara Centar za mirovne studije zasad je Europi donijela sljedeće rezultate: getoizirane islamske četvrti i permanentnu opasnost od terorističkih napada. Udruga je uprihodila 7,95 milijuna kuna. Od toga 242 639 kuna došlo je iz državnog proračuna što čini 3% ukupnih prihoda. Naravno da su strane vlade i međunarodne organizacije financijski podržale rad na integriranju multikulturalizma u hrvatske gradove kako bi i oni iskusili nasilje, silovanja i terorističke napade s kojima se suočavaju stanovnici Zapadne Europe. One su donirale 6,41 milijuna kuna što čini 81% ukupnih prihoda. Hrvati nisu pokazali pretjerana želju za transformacijom Zagreba, Splita ili Osijeka u sigurnosnu nestabilnost Malmöa, Pariza ili Bruxellesa. Oni su u financiranju Centra za mirovnih studija sudjelovali sa svega 4968 kuna što čini brojkom 0.06% ukupnih prihoda.
Domino
je udruga čiji se članovi svake prve subote u mjesecu iznenađujuće uspiju probuditi prije osam ujutro kako bi stigli na prosvjed protiv javne molitve krunice. Razlog prosvjeda? Muškarci pokušavaju živjeti sukladno svojoj naravi, odbacujući „queer izražavanja” ili kakvu drugu moralno dekadentnu pojavu koju ova udruga pokušava uvesti sa Zapada. Queer aktivisti su u 2022. godini uprihodila 2,1 milijuna kuna. Od toga otprilike milijun kuna ili 50% donirala je hrvatska vlada. Strane vlade i međunarodne organizacije donirale su 741 464 što je 35% od ukupnih prihoda. Građani i kućanstva s 25 710 kuna poduprli su udrugu koja prosvjeduje protiv javne molitve krunice, sudjelujući tako s 1.2% u ukupnim prihodima.
Napokon smo prešli jedan posto!
Zagreb Pride
I za kraj zagrebački prajdaši koji se „dosljedno, javno i direktno” bore protiv „homofobije, bifobije, transfobije, seksizma, šovinizma, mizoginije, rasizma i svih oblika isključivost.” Kao da ne govorimo istim jezikom. Apsolutno ništa nisam razumio od ove nizanke izama i fobija. Ova, zahvaljujući stranim donacijama egzistirajuća skupina kontradikcija između ostalog navodi antifašizam kao jednu od glavnih vrijednosnih odrednica udruge. Nesumnjivo je riječ o Titovim partizanima “osloboditeljima” koje povijest definitivno pamti po uspješnoj borbi protiv homofobije, bifobije i transfobije. Čekaj zašto je onda jugoslavenski pravni sustav protuprirodni blud kazneno gonio? Previše pitanja postavljam, a i kasno je uvečer dok ovo pišem pa sam možda nešto pobrkao oko toga tko je kontradiktoran, a tko ne. Uglavnom Zagreb Pride u 2022. godini uprihodio je 1,15 milijuna kuna. Od toga 92 000 kuna došlo je iz državnog proračuna što čini 8% ukupnih prihoda. Prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija iznosili su 57% ukupnog proračuna odnosno 654 713 kuna. Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba iznosili su 366 489 kuna odnosno 32% ukupnih prihoda. Građani homofobni, bifobni i transfobni kakvi već jesu sudjelovali su s 1,2% ukupnih prihoda odnosno 13 711 kuna.
Približavamo se kraju ove zanimljive analize. Preostaje nam još navesti brojke triju konzervativnih udruga i njihovu financijsku sliku za 2022. godinu.
U ime obitelji
je u 2022. godini uprihodila 1,53 milijuna kuna od čega su 131 409 kune pristigle iz državnog proračuna što čini 9% njihovih prihoda. Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba iznosili su 551 372 što čini 36% ukupnih prihoda za prošlu godinu. Naravna definicija braka, pravedniji izborni zakon koji uključuje usklađivanje biranja manjinskih zastupnika i njihovog izbornog legitimiteta s europskom praksom nisu pretjerano impresionirale inozemne vlade i međunarodne organizacije koje se nisu odlučile donirati novac udruzi stoga pišemo nula u toj rubrici. Prihodi od građana i kućanstava iznosili su 548 207 kuna što čini 36% njihovih ukupnih prihoda. Moram priznati pravo osvježenje nakon postotnih promila koje sam brojao u ovoj kategoriji za naše hrvatske leftarde.
Hrvatska za život
poznata je po inicijativi 40 dana za život odnosno miroljubivoj kampanji bdjenja pred bolnicama gdje se obavljaju pobačaji. Udruga je u 2022. godini uprihodila 1,68 milijuna kuna od čega su državne donacije iznosile 500 kuna odnosno 0.03% ukupnih prihoda. Prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba iznosili su 347 148 tisuća kuna što čini 21% ukupnih prihoda. Ne moramo ni naglašavati kako inozemne vlade i međunarodne organizacije nisu financijski sudjelovale u novčanoj bilanci udruge za 2022. godinu. Iako nas naši trojni savez srednjostrujaških medija i lijevih udruga i stranaka želi uvjeriti kako postoji ogromni građanski otpor prema miroljubivoj molitvi ispred bolnica, brojke otkrivaju drugu sliku. Građani i kućanstva donirali su 1,33 milijuna kuna što čini 79% ukupnih prihoda udruge.
Vigilare
je poznata katolička udruga koja na portalu Vigilare.info vijesti nastoji popratiti iz katoličke i hrvatske vizure. Oni su zauzeli prvo mjesto u rubrici financijske participacije građana. U 2022. godini udruga je uprihodili 4,91 milijuna kuna. Ravno nula kuna stiglo je od strane države, stranih vlada i organizacija i trgovačkih društava i pravnih subjekata. Građani i kućanstva sudjelovali su u financijskom doprinosu s čak 4,9 milijuna kuna odnosno 99% ukupnih prihoda.
Postotni "obračun" ljevice i desnice.
Metoda je sljedeća. Zbrojit ću ukupne prihode i prihode od građana i kućanstava svih devet lijevih i tri desne nevladine udruge. Zatim ću izračunati prosjek donacija od građana lijevih i desnih udruga. Nakon toga ću taj iznos izraziti u postocima.
Ukupnih prihodi devet ljevičarskih udruga u 2022. godini iznosili su 33,5 milijuna kuna. Od toga građani i kućanstava donirali su 76 028 kuna odnosno prosječno 8477 kuna. U postocima, hrvatski narod je s prosječnih 0.23% sudjelovao u financijskim konstrukcijama udruga koje se zalažu za moralnu dekadenciju, uvoz stotina tisuća ne-Europljana i nastavak hrvatskog sluganstva Bruxellesu.
Tri desno-konzervativne udruge ukupno su uprihodile 8,1 milijuna kuna. Od građana i kućanstva prikupili su 6,8 milijuna kuna. Srednja vrijednost donacija od strane građana za desne udruge iznose 2,26 milijuna kuna. U postotnom smislu Hrvati su sudjelovali s oko 71% u ukupnim prihodima udruga U ime obitelji, Hrvatska za život i Vigilare.
Preostaje nam nakon brojki još zaključak, iako su one toliko snažno izražene u promilima s jedne strane i milijunima kuna s druge strane da dovoljno govore za sebe. Devet lijevih nevladinih udruga ovise o državi i stranim vladama i organizacijama. S obzirom na njihovu povijesno dokumentiranu borbu protiv vrijednosti koje su izgradile našu domovinu i nastojanjem zamijene hrvatskog stanovništva stotinama tisuća ne-europskih migranata, jasno je kako financiranje ovakvih udruga predstavlja financiranje propasti hrvatskog naroda i domovine.
Tuđman i Orban
Rješenje je dvostrano. Prvi dio je povratak na Tuđmanovu politiku prokazivanja ljevičarskih udruga i politika koje su neprijatelj opstanku Hrvata u Hrvatskoj. Drugi dio možemo vidjeti na potezima koje vuče mađarski premijer Viktor Orban. On je izbacivanjem Soroševog Srednjoeuropskog sveučilišta iz Budimpešte, još snažnije krenuo u obračun s ljevičarskim udrugama i njihovim pokušajima utjecaja na društvo. Potrebno je upotrijebiti zakonodavni, državnopravni i svaki drugi okvir koji će otupijeti oštricu ljevičarskih udruga koje žele skoru propast hrvatskog naroda.
Situacija je ozbiljna i u pitanju je samo poimanje vlasti i njezine uloge u očuvanja etničke i vrijednosne homogenosti u narodu. Zemlja koja promovira i financira udruge koje izravno potkopavaju njezinu budućnost neće preživjeti napad grabežljive zvijeri globalizma koja nakon proždiranja dobrog dijela Zapada hita napraviti isto gdje go to može.
Foto izvor:
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:George_Soros_-_Festival_Economia_2018_1.jpg
With Croatia taking over the the @EUCouncil Presidency, it was great meeting with Croatian Prime Minister @AndrejPlenkovic to discuss solutions to demographic decline that threaten European integration and the importance of a European path for the western Balkans. 🇭🇷 🇪🇺 #WEF2020 pic.twitter.com/fcJIQbMQj5
— Alex Soros (@AlexanderSoros) January 23, 2020
