Pojam saborski zastupnik sinonim je za nešto loše
Kad se govori o određenim zanimanjima i poslovima, često se zna reći da su ona ugledna. Tako će se čuti da su ugledna zanimanja arhitekta, dirigenta orkestra, kustosa muzeja i sl. No kad je u posljednje vrijeme netko rekao da je ugledna neka politička dužnost? Gleda li se na, primjerice, dužnost saborskog zastupnika kao na vrlo uglednu dužnost, vrijednu divljenja? Pritom mislim na divljenje prema dužnosti u idejnom smislu, ne oportunističkom.
Hrvatska je politika, nažalost, učinila to da je mnoge javne dužnosti srozala na niske grane. Malo tko nije svjestan kakvom moći ili utjecajem raspolaže načelnik općine, saborski zastupnik ili ministar. Pa ipak, ne gleda se uvijek blagonaklono na te dužnosti, već se (pre)često o njima govori s puno nelijepih riječi a s ljubaznošću im se pristupa samo onda kad postoji potreba za nekom koristi od tih istih dužnosnika. Ovakvi stavovi posljedica su toga što političke stranke biraju nekompetentne i loše ljude na dužnosti ali i načina na koji se određeni dužnosnici ponašaju po stupanju na dužnost.
Sudstvo na udaru
Nakon što su uspješno srozane dužnosti ministara i saborskih zastupnika, na red su došle druge grane vlasti. Tako je Ustavni sud sramotnim odlukama, koje izgledaju kao da su pisane od strane vlasti, ugrozio svoj kredibilitet. Podsjetimo se samo odluka o legalnosti covid potvrda, odbijanje referenduma protiv covid potvrda (premda je potpisa bilo dovoljno i skupljeni su pošteno), zatvaranju Markovog trga u Zagrebu za javnost, ukidanju mjere roditelj odgojitelj u Zagrebu. Niz odluka u interesu vlasti nastavio se i najnovijim odlukama Ustavnog suda, onima koje se odnose na reguliranje rada nedjeljom i blagdanima, odnosno novi Zakon o izbornim jedinicama.
Najsvježiji primjer udara na drugu granu vlasti – sudstvo, izbor je novog glavnog državnog odvjetnika. Pogleda li se povijest te dužnosti, vidi se da zadnjih nekoliko osoba na toj dužnosti samo sramoti tu dužnost i radi u interesu vlasti. Tako je Dražen Jelenić vrlo neozbiljno komunicirao javnosti da je mason, gledajući na sudjelovanje u slobodnozidarskom društvu kao nešto vrlo benevolentno i vrijedno poštovanja. U većinski katoličkoj zemlji masonstvo je neprihvatljivo i ne može se opravdati. Jelenić je na kraju podnio ostavku. Nakon njega je na dužnost stupila Zlata Hrvoj Šipek, koja je u više navrata pokazala da radi za interese vladajuće stranke. Ne zaboravimo da je DORH u njezino vrijeme izbjegavao surađivati s uredom Europskog javnog tužitelja, kad je u pitanju bila kontrola trošenja novca iz europskih fondova. Umjesto da su pomogli očistiti kaljužu u ovom prostoru, oni su, prema navodima oporbe, spise vezane za bivšu ministricu Europskih fondova Gabrijelu Žalac, izbjegli proslijediti OLAF-u. Nadzor rada DORH-a kasnije je i potvrdio te tvrdnje. Epilog nam je poznat – za pogodovanje vezano uz trošenje europskog novca trenutno su pod istragom Gabrijela Žalac i bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac.
Kako ne bi bilo dosadno, spomenuta Josipa Rimac našla se u priči i oko izbora novog glavnog državnog odvjetnika. Ispostavilo se da osobno prijateljuje s Ivanom Turudićem, kandidatom vladajuće stranke. Prema porukama objavljenim u medijima, Turudić je kontaktirao Rimac u vremenu u kojem je ona bila pod nadzorom te ju je preko njezinih stranačkih kolega uvjeravao da neće biti uhićena. Ovome treba dodati i prijateljstvo s poznatim nogometnim menadžerom u Hrvata i bjeguncem od tijela progona, Zdravkom Mamićem. Turudić poznanstva ne negira. Štoviše, smatra ih irelevantnim za predmet izbora šefa DORH-a. Ta činjenica ne samo da je relevantan nego možda i ključni pokazatelj zašto Turudić nikako nije smio biti izabran na tu dužnost. Da ništa drugo od, za istrage potencijalno štetnih navoda, nije točno, samo prijateljevanje s osumnjičenicima i onima koji od zakona bježe bi bilo dovoljno da ne preuzme ovako ozbiljnu dužnost. Sama indicija da je takav kandidat u dobrim odnosima s osobama koje su kazneno gonjene može baciti ljagu na dužnost za koju se kandidirao te bi u bilo kojoj ozbiljnoj zemlji bila prepreka kandidaturi. Dodajmo tu i javno upozorenje premijera Plenkovića DORH-u da se drži svojih ovlasti i da se ne petlja u nadležnosti Vlade kao što se (ironično) Vlada ne petlja u rad DORH-a. (prisjetimo se Zlate Hrvoj Šipek). Nije ovo prvi put da je premijer Plenković prema nekom državnom tijelu ili mediju uputio upozorenje koje graniči s prijetnjom. Isto je tako nastupio kad je u vrijeme korona mjera od medija tražio da “pristrano” izvještavaju o korona virusu i njegovim posljedicama.
Bilo kako bilo, Turudića je hrvatski sabor prošlog tjedna većinom izabrao za novog glavnog državnog odvjetnika. Ovime kandidata vladajuće opcije stavlja u odličan položaj za vladajuću stranku. Glavni državni odvjetnik ima ovlasti inicirati izmjene optužnica, povlačiti optužbe ili odobriti eventualnu nagodbu s optuženikom. Može izabrati čime će se prvenstveno DORH baviti te mnoge potencijalne afere i spise, (možda i protiv trenutno vladajućih političara), spremiti u ladicu na duže vrijeme, otežavajući tako kazneni progon onih koji su sudjelovali u nečasnim radnjama, kao što je to činila i njegova prethodnica Hrvoj Šipek. Ne kažem da će tako biti; štoviše, volio bih da sam u krivu i da sudac Turudić časno vrši dužnost na koju je izabran. Toj je dužnosti dobar integritet prijeko potreban.
Treba nam dobrih političara
Nekad su interese Hrvata u hrvatskom saboru zastupali veliki ljudi. Ne smije se zaboraviti da je najveći ispraćaj u povijesti Hrvatske bio upravo ispraćaj jednog saborskog zastupnika – Stjepana Radića, čijem je pogrebu nazočilo otprilike 150 tisuća ljudi.
U hrvatsko javno djelovanje potrebno je što prije vratiti ljude od vrline; ljude koji će dužnosničku funkciju obavljati savjesno i bez uplitanja osobnih interesa. Jedino će izvrsnost i dosljednost vratiti povjerenje birača u politiku i državne dužnosnike, dok će klijentelizam i nekompetentnost samo dodatno produbljivati jaz između vlasti i građana, zbog čega će se običan čovjek sve rjeđe odlučivati sudjelovati u politici, bilo aktivnim angažmanom – kandidaturom i pokušajem djelovanja, bilo samo izlaskom na izbore.
