Kako ne bih ostao „zakinut“ za spomenutu poslasticu, pogledao sam njihovo posljednje sučeljavanje koje se održalo 2016.g., večer uoči jedinih (do sad) izvanrednih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, od proglašenja neovisnosti Hrvatske. Sučeljavanje možete pogledati ovdje a meni će poslužiti kao polazište za analizu postignuća HDZ-a po nekim ekonomskim i gospodarskim pitanjima, u posljednja 2 mandata.

Analizirat ću nekoliko zanimljivih točki iz tog sučeljavanja.

1. Plenković je obećao smanjenje opće stope PDV-a na 23 % do kraja mandata. Nakon skoro 8 godina i 2 premijerska mandata, to se još uvijek nije dogodilo. Pred kraj drugog mandata ukinut je prirez, nakon čega su manjak prihoda od prireza jedinice lokalne samouprave odlučile nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak, što je za većinu poreznih obveznika (uz iznimku nekih jedinica lokalne samouprave) značilo da im se plaće ipak neće povećati. Plenković je ovaj potez (u izbornoj godini) iskoristio da predbaci lijevim vlastima na lokalnoj razini da im nije stalo do dobrobiti građana nego do lakog punjenja proračuna, unatoč tome što je HDZ otvorio prostor za rast plaća. Znali su da se jedinice lokalne samouprave ne mogu samo tako odreći prihoda od prireza, zbog čega su teret te odgovornosti ciljano prebacili na njih.
2. 2016. g. je godine Hrvatska bila u blagom gospodarskom oporavku. Dok je Milanović rast pripisivao potezima svoje vlade, Plenković je uzrok gospodarskog rasta tražio u vanjskim utjecajima (općeniti rast svjetskog gospodarstva i gospodarska aktivnost hrvatskog poduzetništva neovisno o utjecaju vlasti). Zanimljivo je kako, s druge strane, za rast BDP-a i hrvatskog gospodarstva u zadnjih nekoliko godina, Plenković zasluge pripisuje radu svoje vlade a ne, ponovno, djelovanju slobodnog tržišta, koje se najbolje regulira samo od sebe, uz minimalnu regulaciju od strane politike. Danas se HDZ-ovci vole hvaliti kako su oni utjecali na rast plaća. Pritom se zanemaruje koliko su rasle cijene roba i usluga te kolika je stvarna vrijednost novca. Ovo nije bilo obećanje ali je dobro ukazati na način na koji Plenković komentira stanje Hrvatske nakon svoja dva mandata a kako je komentirao stanje nakon Kukuriku koalicije.
3. Plenković je još 2016. najavio digitalizaciju javne uprave i, posljedično, racionalniju raspodjelu zaposlenih u javnim službama. Digitalizacija još uvijek nije do kraja uspješno provedena, što potvrđuje činjenica da je, primjerice, za kandidaturu na izborima i dalje potrebno samostalno zatražiti i priložiti potvrdu o nekažnjavanju. Isto vrijedi i za sve javne natječaje. Sva dokumentacija se mora skupiti te uglavnom fizički dostaviti na adresu tijela koje raspisuje natječaj. Vjerujem da bi se mogli razviti sustavi koji bi, prilikom prijave na javne natječaje, mogao iz sustava automatski povlačiti potrebnu dokumentaciju, za sve potvrde koje izlaze iz javne uprave  Što se tiče zaposlenih u javnim službama, još uvijek se ne može reći da su raspodijeljeni racionalno.
4. HDZ je najavio otvaranje 180 tisuća radnih mjesta, od čega 65 000 u industriji, 45 000 u malim poduzećima, start-upovima i IT-u, 50 000 u poljoprivredi, 5 000 u šumarstvu i u turizmu 15 000. Uzmimo za pretpostavku da se prije 8 godina nije moglo znati u kojem smjeru će ići globalna ekonomija, kakve će krize pogoditi Hrvatsku (potresi, masovno iseljavanje radno-sposobnog stanovništva) i svijet (covid kriza, ratovi u Europi i na Bliskom istoku te posljedično energetska kriza). Hrvatsko gospodarstvo se, unatoč svim krizama, nije othrvalo ovisnosti o turizmu. Tako je broj zaposlenih u turizmu porastao za oko 35 000, a svake sezone nam nedostaje otprilike 50 000, o čemu sam pisao. S druge strane, broj radnih mjesta u industriji povećao se za 25 000, poljoprivredi 2 000, šumarstvu jedva 1000. Najviše je rastao IT sektor, koji se gotovo utrostručio (12 000 na 34 000). Broj zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijama povećao se za 12 000 (193 tisuće na 205 tisuća). Osjetni rast se zabilježio i u građevinskom sektoru, u kojem se dogodio rast sa 70 000 na 130 tisuća.
   Djelatnosti zapošljavanja su pak rasle s 10 600 na 15 600, s time da su najveći porast broja zaposlenih imali početkom 2022.g., kad počinje masovni uvoz strane radne snage.

   Korišteni podaci su iz razdoblja lipanj-rujan 2016. i lipanj-rujan 2023. U svim segmentima osnove gospodarstva (poljoprivreda, industrija, šumarstvo) otvoreno je najviše 30 % radnih mjesta u odnosu na obećana, dok su turizam, IT i građevina imali visoki rast. Pritom je na rast zaposlenih u sektoru turizma i građevine većinom posljedica zapošljavanja stranaca. Dakle, ne samo da se u ključnim segmentima gospodarstva ne bilježi rast, nego je i provedena loša projekcija smjera razvoja Hrvatske.

5. Što se tiče broja zaposlenih, 2016. je u prosjeku bilo 1 443 141 zaposlenih a u 2023. prosječno 1 663 522 zaposlenih. Razlika od otprilike 220 tisuća dobrim je dijelom pokrivena stranom radnom snagom, za koje je 2023., do kraja studenog, izdano otprilike 147 tisuća radnih dozvola. HDZ-ovci se danas hvale povećanjem stope zaposlenosti u Hrvatskoj. I doista jest stopa nezaposlenosti pala s 12,6 % iz rujna 2016, na 5,8 % u rujnu 2023., što je, nažalost, posljedica iseljavanja mladog, radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske. Usporedbom popisa stanovništva iz 2011. i 2022. g., uviđa se da je iz Hrvatske iselilo oko 400 tisuća stanovnika, što je otprilike polovina Zagreba.
6. U spomenutoj debati su i Plenković i Milanović najavili povratak INA-e u hrvatsko vlasništvo. Plenković je obećanje još jednom ponovio, na Badnjak iste godine. Nevjerojatno je da, unatoč svim razmjerima i nesuglasicama, u trenutku dok su obojica obnašali najviše dužnosti u Hrvatskoj, nisu iskoristili svoj utjecaj i diplomatske poluge te zajedno istupili i pokrenuli povratak INA-e u vlasništvo Hrvatske. Sjetimo se da je Vrhovni sud u Hrvatskoj potvrdio presudu za kazneno djelo Ivi Sanaderu za primanje 10 milijuna eura mita od Zsolta Hernadija, kako bi MOL-u prepustio upravljačka prava u INA-i; to je osnova koju treba koristiti za povratak INA-e u vlasništvo Republike Hrvatske. Da priča bude bolnija, Plenković je 2016. najavio da će se boriti za zaštitu sisačke rafinerije, budući da je ona žila kucavica grada Siska i dobrog dijela sisačko moslavačke županije. Nažalost, dogodilo se upravo suprotno. Sisačka rafinerija je, odlukom Vlade RH, zatvorena 2022.g, u vrijeme obnašanje dužnosti ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, dok je hrvatska nafta nastavila putovati za Mađarsku.

Kandidati HDZ-a u ovoj izbornoj kampanji tvrde kako uvijek obećaju manje a realiziraju više. Analiza nekoliko navedenih predizbornih obećanja pokazala je da ona nisu ostvarena niti nakon 2 mandata, što daje legitimnu pretpostavku da se neće ostvariti.