Svaka država svojom poreznom politikom namiruje nužne javne troškove i omogućuje svojim građanima život u sigurnoj i uređenoj zajednici. S obzirom na to da u svakom društvu postoji društvena ljestvica po stupnju bogatstva građana, načelno bi država trebala voditi računa da izbjegne preopterećenje pojedinaca porezima i ostalim oblicima javnih davanja, a osobito se to odnosi na sloj građana koji po imovinskom cenzusu pripadaju nižem i srednjem sloju. Uz same instrumente javnih financija, država stvara zakonodavni okvir nužan za gospodarsko funkcioniranje društva, ali i za mogućnosti građana da stvorenu financijsku vrijednost održe i poboljšaju vlastiti imovinski status. Tri stupa ili temeljna pitanja koji održavaju na životu javne financije, ali i svakog od pripadnika društva su pitanje mogućnosti ostvarivanja temeljnih životnih potreba pojedinca, mogućnost ostvarivanja samostalne gospodarske djelatnosti, kao i mogućnost ulaganja u nekretnine i pokretnine.
Kako bi svaki pojedinac mogao uopće preživjeti i opstati kao funkcionalan sudionik društva, potrebno je da namiri svoje temeljne životne potrebe, odnosno da ima dovoljno sredstava za kupnju hrane i drugih kućanskih potrepština, da može ostvariti pravo na dom putem najma stana ili kupnje vlastite nekretnine, kao i da može efikasno sudjelovati u prometu, pri čemu je od posebnog značaja dostupnost naftnih derivata za automobilsko gorivo. Činjenica je da svaka globalna kriza, kao i posljednja uslijed pandemije koronavirusa i rata u Ukrajini utječe na novčanike pojedinaca u Hrvatskoj, pa smo u zadnje vrijeme svjedoci velikog poskupljenja hrane, najamnina stana i naftnih derivata. Potez države koji bi u takvoj krizi ali i bez nje bio opravdan je odricanje od dijela prihoda iz poreznih davanja na spomenuta dobra i usluge, kako bi pojedincima omogućila veću dostupnost osnovnih sredstava za život, ali i da bi se potaknula potrošnja, što je u konačnici dobro i za državu. Posebno bi bilo potrebno smanjiti stopu poreza na dodatnu vrijednost i trošarine na naftne derivate, a i razmisliti o spuštanju stopa poreza na dohodak.
Drugo važno pitanje na koje je država dužna dati odgovor je stvarna mogućnost samozapošljavanja odnosno ostvarivanja samostalne gospodarske djelatnosti. Stvarnost života u Hrvatskoj nedvojbeno ukazuje da su pri osnivanju, normalnom funkcioniranju i opstanku obrta i trgovačkih društava i dalje prisutne određene poteškoće, posebno u vidu dugotrajnosti postupka osnivanja, kao i u vidu previsokih opterećenja gospodarskih subjekata bilo putem poreza, bilo putem brojnih parafiskalnih nameta koji stvaraju preveliki financijski pritisak na gospodarski aktivnog pojedinca, a vrlo često ga tjeraju i u prestanak samostalne gospodarske djelatnosti. Još jedan izazov je i loša tradicija izbjegavanja plaćanja obveza jednog gospodarskog subjekta drugom, što stvara negativnu gospodarsku klimu i destimulira potencijalne investitore od ulaganja u Hrvatsku. Logičan korak u smjeru rješavanja problema doing businessa u Hrvatskoj bi bio sniženje stope poreza na dobit na stopu koja bi u svojoj biti bila stimulativna za domaće i strane gospodarske subjekte, ukidanje većine nepotrebnih i opterećujućih parafiskalinih nameta, kao i maksimalno pojednostavljenje postupka nastanka i prestanka gospodarskog subjekta. Valjalo bi usmjeriti i potrebne napore u cilju propisivanja sustava sankcija za izbjegavanje plaćanja financijskih obveza među gospodarskim i drugim subjektima na tržištu.
Iako je stvarnost u Hrvatskoj bitno drugačija, jedan od ciljeva našeg društva trebao bi biti i rast i očuvanje stečene imovinske vrijednosti na razini prosječnog pojedinca. To se posebno očituje u pitanju štednje i ulaganja. Činjenica da banke u prevladavajućem slučaju za štednju novčanih sredstava daju kamatnu stopu ispod razine stope inflacije, građani zapravo gube novac štednjom u banci. Alternativa štednji novčanih sredstava je ulaganje u nekretnine, čije oporezivanje bi eventualno bilo moguće razboritom poreznom stopom tek onda kad se spusti ogromna porezna presija na građane koju uzrokuju drugi izravni i neizravni porezi, posebno PDV i porez na dohodak. Atraktivan oblik ulaganja je i ono u plemenite metale, odnosno investicijsko zlato i srebro, s tim da kod investicijskog zlata postoji konsenzus na europskoj razini o izuzimanju oporezivanja PDV-om i drugim porezima, dok je kod investicijskog srebra situacija ponešto lošija te se na njega pri kupnji plaća i PDV u cijeni proizvoda. Relativno novi oblik investiranja je i fenomen kriptovaluta, kod kojeg je posebno atraktivna i relativno niska stopa poreza na dohodak od kapitala, pa se može reći da je jedino kod ovog oblika ulaganja prisutna donekle zadovoljavajuća situacija u vezi javnih nameta na oblik dohotka građanina. Rješenje problema prisutnih pri ulagačkoj aktivnosti građana bilo bi rasterećenje cjelokupne porezne presije, posebno kad su u pitanju ulaganja u investicijske plemenite metale, kao i kriptovalute, a isto rasterećenje je i preduvjet za eventualno uvođenje realnog oporezivanja nekretnina.
Samo je zajednica imovinski relativno dobrostojećih pojedinaca preduvjet za sretnije i funkcionalnije društvo s manje korupcije i iseljavanja. Ukoliko država svojim dobrim fiskalnim odlukama omogući rast i razvoj ušteda i investicija građana, utoliko će i ona imati koristi putem novog slijevanja financijskih sredstava u državnu blagajnu po osnovi potrošnje građana i ulaganja u pokretnine i nekretnine koje na određenoj razini čuvaju stečenu imovinsku vrijednost. Temeljni cilj države, koji je moguće ostvariti svim navedenim joj predloženim potezima, trebao bi biti jednakost mogućnosti građana za ostvarivanje vlastitog imovinskog prosperiteta, a ne jednakost u siromaštvu zbog ogromne porezne presije na građane. Jak pojedinac bolje doprinosi društvu, te bi njegov boljitak i napredak svakako trebao biti središnji interes države.
